Otpornost materijala I

Otpornost materijala jedna je od grana primijenjene mehanike koja proučava probleme čvrstoće, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova tehničkih konstrukcija od čvrstoga deformabilnog materijala.
Pod čvrstoćom konstrukcije ili dijela konstrukcije razumijeva se sposobnost prenošenja opterećenja bez pojave loma. Krutost konstrukcije označuje otpornost konstrukcije na deformiranje (promjenu oblika i volumena). Pod stabilnosti konstrukcije razumijeva se sposobnost konstrukcije i njezinih elemenata da pod zadanim opterećenjem zadrže prvobitni oblik elastične ravnoteže.
Istražujući proces deformiranja i razaranja tijela, znanost o otpornosti materijala teži utvrditi osnovna načela i postupke proračuna čvrstoće, krutosti i stabilnosti pojedinih dijelova konstrukcija.
Proračun čvrstoće sastoji se u određivanju najmanjih dimenzija pojedinih dijelova konstrukcija isključujući mogućnost pojave loma pod djelovanjem zadanog opterećenja.
Proračun krutosti obuhvaća određivanje deformacija konstrukcija pod djelovanjem zadanog opterećenja, koje moraju ostati u dopuštenim granicama određenim uvjetima upotrebe same konstrukcije.
Proračun stabilnosti sastoji se u određivanju opterećenja pod kojim konstrukcija i njezini elementi zadržavaju još prvobitni oblik elastične ravnoteže.
Skup ovih proračuna naziva se dimenzioniranje elemenata konstrukcija. Pri dimenzioniranju elemenata konstrukcija moraju biti ispunjeni uvjeti čvrstoće, krutosti i stabilnosti, upotrebljavajući upravo onoliko materijala koliko je nužno da budu zadovoljeni traženi uvjeti sigurnosti. To znači da uz uvjete sigurnosti moraju biti zadovoljeni i uvjeti ekonomičnosti konstrukcije.